Pustinjska ruža (ledeni cvijet, delosperma cooperi) omiljena je biljka naših vrtova, kamenjara i balkona zbog svojih intenzivnih rozo-ljubičastih cvjetova koji, u kombinaciji s glatkim i mesnatim listovima, izgledaju kao da se presijavaju.
Pustinjska ruža je višegodišnji puzajući sukulent porijeklom iz južne Afrike. Odlično uspijeva na sunčanim položajima, kamenjarima, vrtovima i balkonima.
Sezona cvjetanja je od proljeća do jeseni, a cvjetovi toliko intenzivno rastu da prekriju listove. Nazivaju je i ružičasti tepih zbog dojma kojeg ostavlja tijekom intenzivnog cvjetanja.
Tijekom oblačnog dana cvjetovi su zatvoreni.
Cvjetovi su promjera od 3 – 5 cm, najčešće ljubičasti ili rozi, ali i postoje i vrste s bijelim, žutim ili crvenim cvjetovima.
Naraste u visinu oko 10 cm, a u širinu se jedna biljka može rasprostrijeti do 60 cm.
Uzgoj i njega pustinjske ruže
Pustinjska ruža voli sunce i osunčane položaje, odlično uspijeva i na izrazito siromašnom tlo, ali ne podnosi previše vlage – zahtijeva dobro drenirano tlo.
Pohranjuje zalihe vode koje joj omogućuje da preživi sušna razdoblja stoga je osim u dugim sušnim razdobljima uglavnom nije potrebno zalijevati.
Otporna je na jače vjetrove i morsku sol, stoga se često uzgaja u priobalnom području. Nije je potrebno ni gnojiti.
Razmnožavanje pustinjske ruže
Razmnožava se reznicama i sjemenom.
Sjeme se sije od ožujka do lipnja u posude te se poslije presađuje u lonce ili vrt.
Odrasle biljke se razmnožavaju i reznicama – odreže se dio biljke i posadi u lonac ili vrt.