Svojim krupnim, prekrasnim cvjetovima ljiljani dodaju upečatljivu eleganciju dvorištu. Ovisno o klimi i sorti, cvjetaju od lipnja do kasne jeseni i to praktički u svim bojama.
Cvijet ima šest latica, najčešće je jednobojan, ali postoje i sorte čiji cvjetovi su kombinacija dviju ili triju boja.
Ako ste pravi ljubitelj ljiljana, možete pažljivim kombiniranjem ranih, srednjih i kasnih sorti postići da u svom dvorištu ili vrtu imate rascvale ljiljane od proljeća pa sve do prvih mrazeva.
Postoji mnogo sorti ljiljana, međusobno se razlikuju po obliku, veličini i boji cvjetova te po visini stabljike. U našim krajevima se od davnina uzgaja Marijin ljiljan (Lilium candidum), poznat i kao Gospin ljiljan, Madonin ljiljan, Bijeli ljiljan i cvijeće sv. Ante, podrijetlom s jugoistoka Balkana, iz Libanona i Izraela, a u novije doba se uglavnom uzgajaju azijski i orijentalni ljiljan.
Azijski ljiljan je najlakše uzgojiti, naraste čak do 1,8 metara, ima prekrasne, krupnih cvjetova intenzivnih boja. Uspijevaju u svim tlima i veoma je omiljen među ljubiteljima cvijeća.
Pod nazivom orijentalni ljiljan podrazumijevaju se hibridi nastali križanjem vrsta koje potječu iz istočne Azije, najčešće su vrlo ugodnog mirisa i uglavnom cvjetaju neposredno nakon što azijski ljiljan uvene, pa se ove dvije vrste mogu lijepo kombinirati.
Kada i kako posaditi ljiljan?
Kada je riječ o amaterskom uzgoju, u dvorištu ili vrtu, ljiljan se razmnožava isključivo pomoću lukovica.
Lukovice je najbolje posaditi u jesen, nekoliko tjedana prije zime. Tako će već početkom proljeća imati razvijen korijen, a prezimljavanje lukovice na otvorenom povoljno utječe na veličinu cvjetova.
Iznimno, u područjima s posebno oštrim zimama savjetuje se proljetna sadnja.
Lukovice ljiljana nisu prikladne za čuvanje, ako ih predugo držite u ostavi ili podrumu, lako se može dogoditi da propadnu, pa ih je zato najbolje kupiti neposredno prije sadnje.
Kod sadnje treba paziti da tlo ne bude suviše vlažno i da bude propusno. U protivnom se može dogoditi da lukovice istrunu.
Većina popularnih sorti preferira kisela do neutralna tla, ali ima i izuzetaka, tako da neke sorte čak vole alkalna tla (npr. Marijin ljiljan).
Također, treba izabrati osunčano mjesto. Da bi ljiljani dobro cvali moraju imati 6 do 8 sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno. Ako je previše sjenovito, stabljike će se povijati prema suncu i slabo će napredovati.
Lukovice ljiljana sade se dosta duboko, vrh lukovice mora biti prekriven slojem zemlje debelim desetak centimetara. Da bi spriječili mogućnost smrzavanja lukovice, u hladnijim krajevima ih još treba prekriti slojem slame ili nekog drugog prikladnog materijala koji se u proljeće uklanja.
Izuzetak je opet Marijin ljiljan čija lukovica mora biti prekrivena tanjim slojem zemlje, debljine 4 – 5 cm, i ne treba im nikakva dodatna zaštita.
Nakon sadnje, lukovice treba obilno zaliti.
Da bi se postigao bolji vizualni efekt, posadite ljiljane u skupinama od 3 do 5 lukovica, na međusobnom razmaku 30-45 cm ovisno o sorti.
Ako već imate ljiljane, nove biljke možete dobiti dijeljenjem njihovih lukovica. Lukovica ljiljana se, naime, sastoji od dvadesetak (ponekad i više) ljuski koje možete odvojiti i iz svake od njih uzgojiti novu biljku.
Kako ljiljane zaštititi od zime?
Rekli smo da novoposađene lukovice ljiljana treba zaštititi slamom ili nekim drugim prikladnim materijalom da bi preživjele niske temperature. Ako živite u hladnijim krajevima, isto to bi trebalo učiniti i s ranije posađenim ljiljanima.
To treba učiniti krajem listopada ili početkom studenoga.
Kako njegovati ljiljane?
Od roljeća, kad krene vegetacija, pa sve do kraja cvatnje ljiljane treba prihranjivati blagom otopinom hranjiva s manjim sadržajem dušika.
Većina vrsta ljiljana ima visoke stabljike pa ih je potrebno povezati kako se ne bi slomile.
Nakon što cvjetovi uvenu, stabljike odrežite pri zemlji. To se čini kako bi naredne godine biljka bolje cvala. Naime, ako ocvale stabljike ne bi odrezali, razvili bi se plodova koji nepotrebno crpe energiju biljke i tako je oslabe.
