Svi ljubitelji cvijeća žele u proljeće imati rascvjetano dvorište. Da bi to i postigli, moramo u jesen obaviti odgovarajuće radove, prije svega sadnju lukovičastog i gomoljastog bilja.
Najčešće lukovičaste biljke koje sadimo u jesen su: tulipani (Tulipa sp.), narcisi (Narcissus sp.), zumbuli (Hyacinthus sp.), kockavice (Fritillaria sp.), puškinije (Puschkinia sp.), presličice (Muscari sp.). Od gomoljastih biljaka najčešće se sade šafrani (Crocus sp.), šumarice (Anemona sp.) i frezije (Freesia sp.), piše dr. sc. Mirna Ceranić, viša stručna savjetnica za zaštitu bilja, na portalu Savjetodavna.hr.
Lukovičaste i gomoljaste biljke ubrajamo u trajnice, jer imaju podzemne organe koji im služe kao spremišta hrane i omogućuju im da duži period opstanu u različitim vremenskim uvjetima. Sade se u ukrasne posude, na gredice, na travnjake ili kamenjare.
Najljepše djeluju prilikom sadnje u skupinama, a mogu se kombinirati njihove vrste uz skladan odabir boja i habitusa.
Prije sadnje potrebno je obaviti odgovarajući pripremu tla. Preporučuje se tlo obraditi do dubine od 30 cm, pri čemu treba ukloniti sav korov. Za sadnju lukovica, tlo treba biti rahlo i propusno. Ako je tlo teško i zbijeno možemo ga poboljšati dodavanjem pijeska, organskog gnojiva ili komposta.
U pravilu lukovice treba posaditi na dubinu koja je dva do tri puta veća od njihove visine. Preduboko posađene lukovice kasnije će niknuti i cvjetati, a preplitko posađene mogu stradati od hladnoće.
Ako lukovice sadimo na različite dubine, možemo dobiti neujednačen, odnosno produžen period cvatnje. Razmak sadnje ovisi o veličini lukovica, te u pravilu treba biti dva do tri puta veći od širine lukovica. Manje lukovice sadimo na razmak 5 do 7,5 cm, a veće na 15 cm. Bazni dio lukovica treba ležati na zemlji koju smo razrahlili.
Između zemlje i baze lukovica ne smije biti zraka. Na taj način lukovice će se dobro ukorijeniti, neće doći do nakupljanja vode, a time niti truljenja. Lukovice se dalje prekrivaju zemljom, a tlo se dobro zalije. Prije nastupa jače hladnoće, dobro je tlo prekriti slojem lišća ili sitnijih grančica, savjetuje dr. sc. Mirna Ceranić.
Zaštita lukovica prije sadnje
Prije nego se započne sa sadnjom, da bi zaštitili lukovice (tulipani) od bolesti (Pythium sp.) potrebno ih je potopiti u 0,3 % otopinu (30 ml/10 l vode) fungicida na osnovi propamokarb-hidroklorida (Proplant SL).
Lukovice u otopini potapamo oko 15-20 minuta, a nakon toga prosušimo i sadimo. Sredstvo se može primijeniti i na način da se tretira supstrat ili tlo zalijevanjem s 15 ml sredstva u 1 l vode po m2.
Da bi lukovice zaštitili od štetnika u tlu (grčice, žičnjaci, sovice pozemljuše…), koji se mogu ubušiti ili izgristi lukovice, mogu se primijeniti zemljišni insekticidi na osnovi klorpirifosa (Dursban E-48, Nufos, Kentaur 5 G). Primjenjuju se prije sadnje uz inkorporaciju ili prilikom sadnje tretiranjem traka ili čitave površine.
Doza primjene 2-3 ml/2-3 l vode/10 m² (trake) 6-8 ml/6-8 l vode/10 m² (širom), (Dursban E-48, Nufos), te tretiranjem u trake (Kentaur 5 G) u dozi 8-10 g/10 m².