Hemantus (slonovo uho) potječe iz Južne Afrike, iz Kaplanda. Najčešće se u našim krajevima može vidjeti sorta Haemanthus albiflos koja ima velike kožnate listove, usred kojih se na 10 cm dugoj, čvrstoj stapci razvije bijeli cvat s mnogobrojnim žutim prašnicima.
Ova vrsta dobro podnosi suhi zrak u sobi, nema velikih zahtjeva, pa ga i početnici mogu s uspjehom uzgajati. Držimo ga na južnom prozoru, samo za najvrućih dana lagano zasjenjenog.
Ljeti ga obilno zalijevamo, povremeno dohranjujemo dok zimi treba prestati s dohranjivainjem, a zalijevati tek toliiko da se grumen ne osuši. Bolje prezimi u negrijanoj, nego u grijanoj prostoriji. Ako je zimi u pretoploj prostoriji, često čvrsti, dole savinuti listovi izgube svoj oblik.
Cvate u različito doba godine, najčešće ljeti, i ne gubi list.
Razmnožava se malim lukovicama koje se odvoje od matične lukovice i posade u cvjetni lonac u smjesu listovače, ilovače i pijeska. Starije se biljke presađuju svake 3-4 godine u nešto težu zemlju.
Nije ih dobro često presađivati, bolje je tokom ljeta dohranjivati.
Ako se mlade lukovice ne odvajaju, tokom godina će se razviti lijepe velike mnogolisne biljke. Kod presađivanja treba paziti da se ne ošteti mesnato korijenje, jer u protivnom slučaju biljka zaostane u rastu.
Osim ove sorte, nađu se tu i tamo i primjerci osjetljivije sorti Haemanthus multiflorus (u novije doba poznatija kao Scadoxus multiflorus) i Haemanthus coccineus.
Haemanthus multiflorus je višegodišnja lukovičasta biljka sa tankm listovima, dugim do 40 cm i širokim do 15 cm. Cvjeta tokom ljeta. Cvat mu je impozantan – do 30 cm u promjeru, a u njemu može biti i do 200 cvjetova.
Cvjetovi su crvene boje, nalaze se na bezlisnoj cvjetnoj dršci visine do 30 cm.
Osnove listova su srasle i formiraju lažno stablo visine do 15 cm. Lukovica je okrugla, promjera 8-10 cm. Sade kao amarilisi, znači vrh lukovice mora viriti van zemlje.
Zahtijeva polusunčano mjesto i porozno zemljiste (4:1 zemlja-pijesak), sa dobrom drenažom.
Haemanthus coccineus ima cvjetove crvene boje, s mnogobrojnim gustim žutim prašnicima. Kod ove sorte lišće nakon cvatnje počne pomalo žutjeti i venuti. Zato tada treba prestati s dohranjivanjem, a postepeno i sa zalijevanjem, tako da lukovica prezimi suha.
Tek kad počne ponovo tjerati, oprezno započnemo zalijevati, a kad razvije svojih 4-5 kožnatih listova, zalijevamo je normialno.
Ova sorta traži lakšu humozniju zemlju i dosta velike lonce, jer su starije lukovice često kao šaka krupne.
I Haemanthus coccineus može godinama biti u istom loncu i to ljeti na sunčanom i toplom mjestu, a zimi na hladnom, zaštićenom od smrzavanja, ali može prezimiti i u sobi.
Osim ovih sorata, vrtlari su križanjem uzgojili prekrasne tropske hibride kao što su Haemainthus katharinae i Konig Albert. Ove još osjetljivije biljke najbolje uspijevaju u zatvorenom cvjetnom prozoru. Ukupno postoji oko 60 sorata hemantusa i svi su vrlo lijepe i zahvalne biljke.
