Fuksija je biljka egzotičnog izgleda čije je izvorno stanište na području Srednje i Južne Amerike te Novog Zelanda.
Pripada porodici Onagraceae, postoji oko 2.000 sorti koje se dijele u dvije osnovne skupine – one koje rastu uspravno i mogu izrasti u oveći grm te one koje imaju savitljive izdanke koji se povijaju pa su idealne za viseće košare.
Ovisno od sorte, cvjetovi mogu biti bogatiji ili jednostavniji, pojedinačni ili u skupinama od po nekoliko cvjetova, u različitim kombinacijom bijele i crvene boje te ljubičastih i plavih tonova.
Njega fuksije
U našim krajevima fuksija se ubraja u pomalo starinska cvjetne lončanice, ali u posljednje vrijeme ponovo postaje popularna i ima sve više onih koji je uzgajaju.
Može se uzgajati na otvorenom i u zatvorenom prostoru.
U prirodi najbolje uspijeva na šumovitim predjelima, ne trpe intenzivno sunce pa je idealan položaj za uzgoj fuksije istočni ili zapadni zid kuće.
Potrebna im je stalna vlaga, pa treba paziti da zemlja nikad ne bude suha, ali isto tako treba paziti da vlage ne bude previše, odnosno da korijen biljke ne bude uronjen u vodu. Zato je dobro na dno posude u koju je sadite staviti malo krhotina cigle ili komadića stiropora te paziti da se u podlošku ne zadržava suvišna voda.
Fuksiju treba od proljeća do jeseni svakodnevno zalijevajte odstajalom vodom, a u vrijeme cvatnje treba je i redovito prihranjivati tekućim gnojivom.
Ponekad se događa da cvjetovi i pupovi fuksije opadaju, što se može izbjeći tako da se u drugoj polovici svibnja biljku premjeste na mjesto na kojem neće biti izložene suncu. Najbolje bi ih bilo ukopaju u vrtu, na polusjenovitom mjestu.
Ako nemate vrt ili ih jednostavno želite imati u kući i za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci, onda bi bilo najbolje staviti ih s vanjske strane prozora okrenutog prema istoku ili sjeveroistoku.
Uglavnom, razlog opadanja cvjetnih pupova može biti nepravilno zalijevanje (premalo ili previše), visoka temperatura te često premještanje bilje.
Ako listovi otpadaju, uzrok je vruć i suh zrak, ili nedovoljno zalijevanje i slabo osvjetljenje.
Zaštita od zime
Postoje sorte koje mogu podnijeti niske temperature te ih preko zime nije potrebno štititi, no kod nas se uglavnom uzgajaju one kojima je potrebna zaštita.
Zato ih tijekom zime treba držati u zatvorenom prostoru, najbolje u prostoriji koju ne grijete. Treba ih odrezati do drvenastog dijela stabljike i minimalno zaliti.
Ako ih zimi držite na toplom, sljedeće godine se može očekivati slaba cvatnja.
U proljeće ih presadite i premjestite na prikladno mjesto.
Bolesti i nametnici
Fuksiju napadaju lisne uši, hrđa, botrytis, phytophtora, rizoctonia. Spriječiti pojavu bolesti i nametnika možete tako da biljke ne sadite u grupi.
Općenito, fuksija je dosta osjetljiva biljka te mnogo posla kako ljeti, tako i zimi. Podložna je raznim bolestima, osobito ako je zanemarite.
Treba ih na vrijeme presaditi, zaštititi od nametnika, uklanjati suhe cvjetove kako bi stalno davale nove.
Razmnožavanje fuksije
Fuksija se razmnožava reznicama, u proljeće ili rano ljeto. Napravite reznice dugačke sedam do deset centimetara tako da na vrhu bude mladi izboj. Uklonite sve lišće, osim tri listića mladog izboja i reznice pobodite u zemlju. Pri tome je dobro upotrijebiti i sredstvo (hormon) za bolje ukorjenjivanje.
Reznice treba držati na sjenovitom mjestu i redovito zalijevati.
