Ehinaceja (crvena rudbekija, pupavica) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika – Asteraceae. Ovisno o vrsti, može narasti do 1 m visine.
Ima ljubičasto-ružičaste ili bijele cvjetove čije se latice tijekom cvjetanja savijaju prema dolje. Biljka je obrasla gustim i oštrim dlačicama. Cvjeta od lipnja do rujna.
Ehinaceja je medonosna biljka koja ima lijepi miris i omiljeni je mamac za pčele.
Potječe iz Sjeverne Amerike i poznata je prije svega po svojim ljekovitim svojstvima, ali se uzgaja i kao ukrasna biljka. Kod nas je najraširenija vrsta Ehinaceja purpurea.
Njega i uzgoj
Ehinaceja voli puno sunca i topline i drenirano tlo. Otporna je na sušu i dobro podnosi hladnoću i mrazeve.
Zahtijeva puno vode i potrebnu ju je redovito zalijevati. U početku rasta potrebno ju je redovito prihranjivati.
Razmnožavanje ehinaceje
Razmnožava se sjemenom, ali i sadnicama i dijeljenjem korijena.
Kod razmnožavanja sjemenom sjeme se sije u proljeće. Da bi sjeme prije proklijalo potrebno ga je namočiti u vodi ili pomiješati s mokrim pijeskom i ostaviti u plastičnoj vrećici dok ne proklija. Kad proklija treba ga posijati najbolje u posudice iz kojih se biljke kasnije presade na željeno mjesto.
Sadnice se sade u svibnju ili početkom lipnja, a korijen se dijeli u jesen.
Zanimljivosti o ehinaceji
Ljekovitost ehinaceje poznata je stoljećima i u tu svrhu koriste se svježa stabljika, listi i korijen. Poznata je kao univerzalni lijek američkih Indijanaca.
Široko se upotrebljava za jačanje imunološkog sustava, a ima i antiseptičko i antivirusno djelovanje. Prema nekim izvorima, ehinaceja je najdjelotvorniji prirodni lijek za upalu dišnih putova.
Kao ljekovite biljke koriste se Echinacea purpurea, Echinacea pallida te Echinacea angustifolia, premda neka istraživanja govore da ova posljednja, Echinacea angustifolia, zapravo nema ljekovita svojstva
Ime ehinaceja potječe od grčke riječi echinos što u prijevodu znači jež i odnosi se na cvjetnu bodljikavu glavicu koja kada procvjeta podsjeća na bodlje ježa.
