Dragoljub je zeljasta biljka podrijetlom iz Južne Amerike. U svom prirodnom staništu on je trajnica, ali u našim krajevima se uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Puzajuća stabljika može doseći visinu do 3 metra.
Listovi su mu okrugli i zeleni te se nalaze na dugim i vijugavim peteljkama. Zvonoliki cvjetovi imaju pet narančastih latica te cvatu cijelo ljetu i početkom jeseni, do prvih mrazova.
Uzgoj dragoljuba
Dragoljubu odgovara sijanje na siromašnim i pjeskovitim tlima te ne podnosi gnojiva zbog velike količine dušika u gnojenom tlu. Zbog toga ga se ne preporuča sijati uz mahunarke jer one vežu dušik u tlo.
Dobro ga je sijati na sunčanom položaju kako bi procvalo što više cvjetova, a i zbog toga što ne podnosi hladnoću.
Osim što ga se sije u estetske svrhe, vrlo je koristan u vrtu jer odbija lisne uši, mrave, puževe, gusjenice i miševe.
Ljekovitost dragoljuba
Cvjetovi i listovi dragoljuba ne samo da su jestivi, već su i ljekoviti. Sadrži mnogo vitamina C te se smatra jednim od najjačih prirodnih antibiotika.
Dragoljub djeluje antibiotski i povećavaju otpornost organizma. Dobar je izvor željeza te se može spremati kao salata. Nezreli plodovi i cvjetni pupovi mogu se konzervirati u octu.
